PJESME

PJESMA ZA MOJU LI
 
Čini mi se da si ti jedino
zbog čega postojim.
Ti koju sam tako dugo čekao.
Odakle si stigla?
Iz kojega života?
 
Ti si nebo i sunce nekog drugog svemira.
U meni je živa vatra, u tebi uvijek mir.
Ti nisi žena za noć, za slast
ti si uzvišenje koja sve to postidi.
 
Dok sjedim i pišem stihove
tebi Li,
prolaziš kroz mene kao proročica.
 
I danas, i večeras i noćas
poput runolista ti si u mojoj duši,
na koju je legla planina tuge
jer te nema kraj mene
da mi zvijezde pokazuješ.
 
Gledat ću naš Sirius
možda se u tvojim zjenama kupa,
pa ću s njegovim zracima
i ja u tebe ući.
 
Voli me, voli me i kad smo daleko,
volim te, volim te, šaptat ću ti nježno.
Laku noć ljubavi.
I u snu ćemo mjesečinom
zagrljeni biti.


UVIJEK ONA UVIJEK LJUBAV

Ona je nezavršena Knjiga života
čuvana u Božjoj knjižnici stvaranja.
Pratisak, prvotisak, inkunabula.
Za neupućene u misterije
njezina poslanja,
samo pjena šampanjca,
strast, grč i zanimljiva fabula.

Stresna tjelesna, u nama bestjelesna
rađa hipnotičke plodove muke
i božanske praslatkoće.
Sudbinom zemaljska, rođenjem nebesna,
u neslućenim je produžecima
počelo svake kratkoće.

Njezina trajnost, vremenima se ne mijenja
Ona, Ljubav, u svim je svjetovima 
izvorno jedno.
Prosipa u nas snagu zvjezdana sjemenja,
odana za svako ljudsko, 
besmrtno i nje vrijedno.


MOLITVA
 
Ako je ljubiti grijeh
Tvorče moj svemogući
Daj da s voljenom
Pokoru vršim
U Tvojoj nebeskoj kući.
 
I još me kazni

Da zagrljeni skupa
Kako si nas stvorio
I ljubav nam dao
Vječno se volimo.


LJETO LJUBAVI

Prolazi olujno ljeto ljubavi,
Od nje me groznica potajno trese.
Dok me ona živi, kao da sam pravi
Neka sve drugo zaborav odnese.
 
Ta prikaza vile još je u proljeću,
Pupoljci joj bubre žarom na prsima.
Čarobnice posvud proriču joj sreću,
A ona je dosta i za druge ima.
 
Vladarica sna, zna i kako dalje,
uz nju ni za sebe više nisam doma.
Milost mi Nebo esemesom šalje
da me uzemlji od vlastita groma.
 
Daj mi danas - citiram Očenaš
dok tajno čuva svoj sveti gral.
Čujem je, šapuće: „Samo da znaš,
nisam kamenica za svaki žal.“
 
Sputan vremenom uz nju zanesen,
gledam kako je svaki odmak krasi.
Zna li ljeto ljubavi da stiže jesen?
Ako zna, nek´ ne da, da mi san ugasi.


NIJE ISTINA

Nije istina da smo
vremenom zameteni,
da od vatre nije
ostao ni žar.
 
Ti si još uvijek
živo stablo u meni,
a ja sam, samo malo,
malo više star.
 
Nije istina da više ne pamtim
sretne trenutke
iz mirisne trave.
I da kao nekad divlje ne plamtim
dok prolazim šutke
pognute glave.
 
Nije istina da smo izgubljeni
da rastanak piše
gotovu stvar.
I da su naši snovi izlovljeni,
a ja sam, samo malo,
malo više star.
 
Nije istina
da više nisi vila
i da Ti dobra duša
gubi božanski dar.
Meni si i danas lijepa
kakva si uvijek bila,
a ja sam, samo malo,
malo više star.


SAMOBORSKI SPOMENAR
 
Vraćaju se sjetno naši prošli dani
I krunski dragulji samoborskih noći
Kad grešni smo bili gosti svetoj Ani
Ti brižno strpljiva u mojoj zloći.
 
Tu gdje nas je snašla ista sudbina
Svaki mi korak slatkom mukom bio
U zaklon me, s tobom, odvukla žestina
Gdje sam zlatni bermet iz ruke ti pio.
 
Samobor je božansko imanje ljubavi
U katastru neba, grunt svetkovina
Svakoj duši poziv koji život slavi
U blagdane pjesme, veselja i vina.
 
S rukom u ruci, pratili smo Gradnu
Našu drugu ljubav kako šaptom teče
S ruhom mahovine, blistavu i skladnu
Tajanstveno lijepu kad mesec obleče.
 
Novčiće želja nosila je Gradna
Svjetlucali su iz bistrih plićaka njenih
Želja da ostane draga i dopadna
Mjestom šetača svagda zaljubljenih.


GODINA
 
GODINA SVOJE DANE PRIVODI KRAJU.
VRIJEME? PITAM SE ŠTO JE TO?
MOŽDA RIJEČI KOJE SMO SLAGALI U PJESME
ZA NEKO DALEKO ČITANJE…
 
GODINA? JEDNO SILAŽENJE U PROŠLOST
GDJE TE ČEKAM U VEČERI RUMENOJ OD VATRE
I TVOJE LJUBAVI,
KAD JE JESEN ŠAPUTALA TVOJE IME,
A JA TI GLADIO KOSU I LJUBIO USTA.
 
I NE ZNAM KOJA ĆE ME ZVIJEZDA
PRIKAZATI TVOJIM SNOVIMA,
VJEROJATNO ONA KOJU SAM SREO
NEKADA DAVNO, DAVNO U TVOJIM
OČIMA,
KAD MI SE UZDAH ČINIO
STARIJIM OD LJUBAVI.


SAN
 
SANJAO SAM TE
NOĆAS
KAKO
NA RUKAMA NOSIŠ
KRUH
A RUŽE
CRVENE
UČEŠLJANE
U TVOJU KOSU
TAJNO
S KRUHOM MIRIŠU.
 
NE ZNAM
OTKUDA
KRUH I RUŽE
ODAKLE MIRIS
I LAKOĆA
TVOGA HODA
MOŽDA SADA SANJAM
UPLETEN U TVOJE
ŠAPATE
KOJI OKO MENE
PADAJU
KAO LATICE
ŽITA
I RUŽA.


NEDAMO SE

Umiven njenim poljupcima
i ona mojim,
ljeta ne brojim
jednostavno, postojim.
 
Dajem joj najbolje od svega,
što imam,
i od nje primam
ne otimam.
 
Kad upadnemo u oluje
i njih se nađe,
ne tonu lađe
u beznađe.
 
Ona ih kroti, smiruje, stiša...
to nas ojača,
zagrljaj vraća
i sve nadjača.
 
S puno vedrine, sunca u nama,
s manje oblaka,
svakim od koraka
bježimo od mraka.
 
Adam i Eva smo
živog sebedarja,
s početka i kraja.
Ne, nedamo se
istjerat iz raja!


LJUBAV

Ljubav je rizničarka u golubu Stvoritelja
Koji svagdinu u našem uznesenju skriva
Bez Nje sve bi bio ledeni greben besmisla
Dok s njom smo nastavak psalama
novih božanskih štiva.
 

SCORPIUS

Nedostaješ mi kao ja ljetu
Nedostaješ mi kao sunce
suncokretu.
Budi mi dobra i jaka
Mislim na TEBE,
onu koja TU JE
na jednog zemaljskog,
divnog vodenjaka.
Voli te i čeka
tvoj Scorpius.